Ovaj opširni intervju Leo je dao za veliki magazin 'TIME'. Messi je osvanuo na naslovnici a ujedno je i prvi nogometaš koji je krasio naslovnicu ovog magazina.
Novinari su jednako podijeljeni da li bi intervjuirali svoje osobne heroje ili ne: neki kažu da ne bi trebali jer bi shvatili da vaš idol nije sav od zlata, drugi zagovaraju da je šansa previše dobra da bi je propustili. Ja se stvarno nisam dvoumio. Lionel Messi nije samo sjajna zvijezda meni najdražeg tima, FC Barcelone (iako na mojoj sentimantalnoj ljestvici stoji iza odlučnih Carlesa Puyola, Xavi Hernándeza i Andrésa Inieste), on je također neuobičajena sportska ikona.
U eri u kojoj se mnoge sportske zvijezde šepure ekstravagancijom na terenu i izvan njega, Messi je neka vrsta stare škole: savjesni i dobro odgojeni mladić koji čuva svoj obraz čistim. Na terenu on nikad ne pokazuje drskost i amatersko dramatiziranje tako tipično za mnoge nogometaše, uključujući jednog ili dva koji nose boje Barcelone. Kada postigne pogodak on uvijek diže dva kažiprsta prema nebu, posvećujući gol svojoj baki. Kada je fauliran, on rijetko – rijetko pretjeruje u boli: previše žuri da vrati loptu u svoje noge. Izvan zelenog polja živi miran život sa svojim ocem u predgrađu Barcelone Castelldefelsu. Njega nećete kao mnoge igrače (uključujući i neke njegove skorašnje kolege) vidjeti u gradskim barovima i klubovima sa supermodelom pod rukom.
Upozorili su me kako nije baš najbolji sugovornik. Prije svega: on je prirodno povučen, drugo: današnji sportaši su naučeni od p.r. eksperata i odvjetnika da na svako pitanje od novinara gledaju kao na nagaznu minu i da budu ekstremno oprezni. Pregledao sam na desetine Messijevih intervjua i nigdje nisam našao da je rekao nešto što otkriva malo više. Kada se Lisa Abend sa njim susrela moglo se vidjeti kako je Messi zauzeo gard poput cijele divizije talijanskih bekova koji igraju catenaccio. Vrlo malo je gledao u oči i sve vrijeme je čvrsto držao ručnu. Mogu zaista reći kako smo savladali njegovu obranu i dobili bljesak ili dva njegove otvorenosti koja je rijetka u Messijevim intervjuima. A na Vama je da to prosudite sami.
Kako ocjenjuje svoj uspjeh?
- Ne znam. Svaki put kada započinjem godinu, počinjem za zadatkom da postignem sve, bez usporedbe sa tim kako sam igrao prošle sezone ili sa tim što sam uradio prije toga ili šta smo kao ekipa napravili dosad. Za mene što je bilo – bilo je i uvijek gledam ispred. Nemaš vremena gledati što se sve dogodilo prije, jer se sve tako brzo događa. Kada se povučem onda ću da stanem i pogledam što sam uradio.
O tome kako mu se razvila vještina:
- Ne znam kako reći. Iz godine u godinu rastem, napredujem. Imao sam sreću da počnem veoma mlad i da imam veoma dobre kolege oko sebe dok sam nadolazio i to mi je pomoglo da igram ovako. I sa Guardiolom sam naučio da igram taktički što je nešto što sam najviše trebao, što je moj način igre trebao. Taktički gledano, bilo je važno znati stati i razmisliti na terenu kada nismo u posjedu lopte.To nas čini boljim kada je imamo.
O svom povučenom stilu života:
- Uvijek je bilo tako, još dok sam bio mali. Uvijek sam ustvari najviše volio nogomet i posvećivao mu dosta vremena. Kad sam bio dijete, moji su me prijatelji zvali da izađemo skupa ali ja bih ostajao kući jer sam sutra imao trening. I ja volim da izlazim, ali treba znati kada možeš a kada ne. Moji prijatelji bi izašli a ja bih ostao kući. Ali nije to bilo bez razloga jer sam znao da je trebalo biti tako i već tada ja sam bio posvećen nogometu.
O tome jeli žrtvovao zabavu u potrazi za savršenstvom:
- Nikad nisam tako mislio. Uvijek sam želio da igram profesionalno, i uvijek sam znao da ću morati napraviti mnogo odricanja. Žtrvovao sam se odlaskom iz Argentine, napuštanjem obitelji da započnem novi život. Promijenio sam prijatelje, moj narod. Sve. Ali sve što sam učinio učinio sam za nogomet, da ostvarim svoj san. To je razlog što nisam partijao i radio mnoge druge stvari.
O svojim prvim iskustvima u poznatoj Barceloninoj školi nogometa La Masiji:
- Pomoglo mi je to što sam (iz Argentine) došao sam, i bio sam sa ostalim dečkima iz Masie, bio sam jedan od njih. Svi smo bili iz nekog drugog mjesta i svi smo si pomagali. Istina je da smo doživjeli mnogo sretnih trenutaka i proveli smo mnogo vremena skupa, i odnosi među nama su vremenom bili sve jači. Tako puno sretnih trenutaka.
O svojim pripremama pred nastupajuće Svetsko Prvenstvo, i što je naučio iz prošlog:
- Spremam se kako bih se spremao i pred svaku drugu utakmicu, svaku bitnu utakmicu, bila to Liga prvaka ili Svjetsko prvenstvo ili Kup kralja. Sve igre isto igram kao da su finale. Ništa se ne mijenja u mojim pripremama.
O tome jeli nastup za Argentinu u Svjetskom prvenstvu donio drugačiju vrstu pritiska:
- Ne, osjećamo pritisak svaku utakmicu: ne samo ja, nego svatko tko igra za nacionalni tim. Ono što ja mogu reći da sam naučio (u Svetskom Kupu 2010 u Južnoj Africi) je da je najvažnija stvar za ekipu je ta da bude snažna, da je ujedinjena. To je bitno za natjeacanje koje traje tako kratko.
O rivalstvu sa Cristianom Ronaldom i da li ga to čini boljim:
- Ne bih rekao. Ne bih se nikada lijepio uz njega niti upoređivao sebe sa drugim igračima. Moj mentalitet me tjera da postignem više svake godine, da se razvijam što osobno što kao tim, i da njega nije tu, ja bih radio istu stvar.
Šta misli o Ronaldu?
- Mislim da je dobra osoba. Mislim da je dobar igrač koji mnogo daje Madridu i koji u svakom trenutku može odlučiti utakmicu.
O tome da li osjeća pritisak da treba postizati golove onda kada to čini i Ronaldo:
- Ne. Stalo mi je do toga kako Madrid igra jer se oni natječu protiv nas, i u našoj su ligi i jer se skoro svake godine borimo za titulu. Ne protiv Ronalda.
O svom natjecateljskom duhu i kako se osjeća kad gubi:
- Ja sam borben i osjećam se loše kada gubim. Možete to vidjeti na meni kada gubim. Veoma sam neraspoložen. Ni sa kim ne želim pričati. Samo se povučem u sebe i u glavi prođem tekmu: stvari koje su krenule loše, što sam ja učinio da ne valja, i zašto nismo pobijedili.
Koliko dugo pati:
- Do sljedeće utakmice. Sreća pa igramo često pa se to brzo dogodi.
Kako se osjeća pod kritikom sunarodnjaka zbog svojih nastupa u nacionalnom timu:
- Da, da, to boli, to mi smeta. Zato što kažu stvari koje nisu istinite – da mi nije stalo nositi (Argentinski) dres. To nisam osjećao, nisam tako mislio. Sada mislim da tamo ljudi shvaćaju da je ovo timska igra, i da se trudim igrati na isti način na koji to radim u Barceloni, i da uvijek pokušavam dati najbolje od sebe.
O svojoj jakoj povezanosti sa Argentinom iako živi u Barceloni od svoje 12 godine:
- Nikada nisam prestao biti Argentinac, niti sam to ikada želio. Osjećam se ponosnim što sam Argentinac iako sam je napustio. O ovome sam bio jasan još od malena, i nikada se nisam htio promijeniti. Barcelona je moj dom zato što su mi i ljudi i klub pružili sve, ali ja neću prestati biti Argentinac.
Kako se osjeća sad kada su sunarodnjaci napokon malo popustili:
- Vidi se to u toplini koju ljudi tamo imaju, načinu na koji to kažu na televiziji. Prije je bilo dosta kritike i bilo je loše. Sada nije tako. To je dobro zato što u koju god da odem zemlju ljudi me veoma lijepo prime, a u mojoj zemlji nije bilo tako.
O dočeku kakav dobija od fanova širom svijeta poput Kalkute, Indija, gdje je nedavno igrao:
- Nevjerojatno. Iako se to događa u mnogim zemljama koje posjetim i dalje je iznenađujuće. Nikada nisam mogao zamisliti da će mi tako daleko od Španjolske i Argentine ljudi pokazati toliko ljubavi. To me čini veoma sretnim.
O tome da li ga godine tjeraju da postiže više:
- Ne, igram isto kao i uvijek. Bilo da je prijateljska utakmica, za bodove, ili je finale ili bilo koja druga tekma – ja igram isto. Uvijek se trudim dati najbolje, prvo za moj tim, za sebe, za navijače i da pokušam pobijediti.
O kvalitetama timskih kolega:
- Nisam mijenjao vrijednosti, niti vrijednosti koje sam naučio u svojoj obitelji. To su one iste koje sam donio u Barçu, u klub, one iste kojima ljudi iz La Masíe uče djecu: poštovanje, skromnost, kolegijalnost, poštovanje drugoga bez obzira tko je.
O Svjetskom prvenstvu 2014. i da li će to biti trenutak kada će kritika zašutjeti:
Nadam se. Nadam se da će to biti trenutak za Argentinu da postanemo prvaci. Idem tamo (u Brazil) zato što želim biti prvaci i odnijeti pehar u domovinu. Ali ako se to ne dogodi ja ne mogu učiniti ništa. Ima još vremena do tada. Ima još vremena da se pripremimo i poboljšamo.
Produženje i poboljšanje ugovora Isaaca Cuence je potpisano danas u trening kompleksu Ciutat Esportive i to nekoliko minuta prije drugog treninga ovog utorka. Potpisivanju ugovora s prvim timom Blaugrane nazočili su Isaacovi roditelji te agent Josep Maria Orobitg. Barcelonu su predstavljali predsjednik kluba, Sandro Rosell, potpredsjednik Josep Maria Bartomeu, te sportski direktor Andoni Zubizarreta.
