Dobra večer svima, moje ime je Karlo i od mene ove godine možete
očekivati tonu random kolumni, osvrta, predviđanja, kukanja i slavljenja od
mene. Pa da krenemo. Današnja kolumna biti će posvećena mojoj analizi trenutne
ekipe i očekivanjima od ove sezone. Eto, krenuo sam, i odmah nešto posvetio
sebi. Skromnost. Opet kažem, krenimo.
Što očekivati ove sezone od
najdražeg nam kluba?
Dosta
burnih stvari se događalo početkom ove sezone, stigle su neke nove face, neki
dragi ljudi napustili klub.
Treba
krenuti još od prošle sezone i ponovne bolesti dragog nam Tite i analizirati
što se događalo. Prvi put se dogodilo da jedan klub, pogotovo klub svjetskih
razmjera, trener vodi preko Skypea, pomoću "produžene ruke" - svoga pomoćnika. Dogodio se i epski
povratak Erica Abidala. Dogodila se i teža ozlijeda Messija nakon koje je
jednom nogom rješio PSG, nažalost više od toga nije mogao. Dogodilo se i poniženje od Bayerna kakvo
Barcelona neće iskusiti još desetljećima.
Sezona
u kojoj se dogodilo više ružnoga nego lijepoga, ali fantastični događaji poput
pobjede tumora igrača, osvajanje lige i u takvom sastavu i bez trenera pokazali
su koliko je Barcelona velik klub.
Nakon
toga dogodio se "obrat". Doveden je Neymar, toliko osporavani igrač
koji je dolaskom postavio više upitnika nego odgovora. Čovjek pred kojeg su
bačena enormna očekivanja. Ispunjava ih.Stigao je "Tata", trener za
kojega nikome nije bilo jasno otkud ga je klub takvog renomea izvukao, kad je
mogao birati trenera kojeg želi na ovome svijetu. Tata je ubrzo pokazao da mu
nije problem izvaditi Messija i čuvati ga, uvesti drugog zadnjeg veznog pri
vodstvu od 2-0 protiv Reala što se nije dogodilo od 15. stoljeća, nije mu
problem ni preskakati igru, rotirati igrače, dati priliku svima .Ostao je i
Valdes. Ne mogu zamisliti sljedeću
sezonu bez njega, ali o tome kasnije. Vratio se Puyol. Neuništivi čupavac se ne
predaje unatoč svim ozljedamaa koje ga sustižu i sigurno je ogromno pojačanje
posustaloj obrani.
Kad
sam već kod Puyola krenut ćemo od obrane. Obrane koja je prošle sezone jako
puno plivala, ali povratkom ovog heroja kluba samo na klupu i uži krug momčadi,
obrana je postala sigurnija. Najmanje primljenih golova ove sezone u ligi ipak
uljepšava pravu snagu obrane. Dosta smiješnih golova je ove sezone momčad
primila, golova koje si ne bi smjeli dopustiti. Mascherano je nažalost još
uvijek veći rizik na terenu nego korist, tip igrača za kojeg kažem da već ulazi
sa žutim u tekmu. Nitko mu ne može osporiti požrtvovnost i energiju koju daje za
klub, ali jednostavno nije za stopera, a ima nesreću da na mjestu zadnjeg
veznog igra ponajbolji igrač te pozicije na svijetu, a na klubi kao zapeta
puška čeka njegova zamjena s kojom, kad je igrao, Barca nije izgubila niti
jednu utakmicu. Govorim naravno o Songu. Natrag na obranu. Povratkom Puyola
momčad je konačno opet dobila na širini i mogućnosti rotacije, nadam se samo da
će hrabri kapetan moći odigrati što više utakmica bez ozljede. U prvoj utakmici
nakon povratka pokazao je da je onaj stari, savršena statistika sve je rekla.
Bartra izrasta u pravi stup obrane, potrebno mu je samo malo više iskustva. Za
bekove brige nema, genijalno su uduplani i ne postoji loše rješenje tko god da
igrao.
Vezu
i dalje čini tehnički najsavršeniji trokut na svijetu, koji se ipak, moram
priznati, usporio u odnosu na par ranijih sezona. Bilo je to za očekivati,
pitanje je samo može li se pronaći adekvatna Xavijeva zamjena? Ako je to
Fabregas, treba ga uigravati na toj poziciji, a ne na poziciji lažne devetke
kako bi taj kotačić u velikom mehanizmu nastavio savršeno podmazano raditi i
kada Xavi ode. Nažalost to će biti uskoro. Vrijeme prebrzo prolazi kada igraju
fantastični igrači.
Napad.
Ono oko čega je Barcelona uz svoj vezni red postala poznata, famozna,
nedokučiva, momčad koja bez centarfora razbija sve ekipe svijeta. Gotovo sve. Prošla sezona je pokazala da će
Messi i društvo imati velikih problema protiv "autobusa" , tj.
momčadi koje igraju sa 10 igrača iza lopte. Pokazao je to ranije i krvavi
Chelsea, pa i Inter. Messija su nažalost sustigli rekordi, sponzorsko
razbacivanje na sve strane, igranje "nepotrebnih" utakmica i sada
plaća za to. Na sreću postoji zimska stanka za koju se nadam da će ga adekvatno
izliječiti da ne mora kao prethodnih mjeseci ulaziti načet u igru. Koliko god
nisam simpatizer Pedra, a prošle sezone jako sam posumnjao i u Sancheza, toliko
ove sezone volim raznolikost koju krilni napadači daju. Momčad u kojoj jedan
Tello ne može skupiti 20ak nastupa po sezoni je jaka momčad.
E sad kad sam rekao što svi već
znaju i kad se vjerojatno pitate što radi ovaj lik tupi, pa pratimo
Barcelonu, neka kaže nešto konkretno
npr. šta bi on promjenio?
Dobro
pitanje. Moj odgovor - ništa do iduće sezone. Priče da je potreban jedan klasični
napadač kod mene ne prolaze, osim u slučaju da Messi ne igra cijelu sezonu. Tada Barcelona
mora i modificirati stil igre, ovako to nije potrebno. Vezu još ne treba dirati,
postoje i fantastični klinci poput Sergi Roberta koji čekaju svoju priliku. I ono
što svi vrište - obrana. Ne bi ih dirao ukoliko Puyol može odraditi veći dio
sezone. A navodno stiže i svemirski stoper iz mlađih momčadi kluba. Raspitajte
se...
Za kraj - zaboravio sam ono
najbitnije za ovu sezonu, a to je vratar. Valdes je apsolutni No.1 ove sezone na Camp Nou, igra u životnoj
formi, spasio je od "debakla" klub prvih par utakmica, sam pobijedio
Atletico, obranio 11-erce, očistio tonu zicera poput sinoć onih protiv Betisa.
Svojom ogromnom energijom i stavom je vođa na terenu, primjetite samo kako viče na obranu kad se nešto loše dogodi. Više od svih mogućih pojačanja volio bi da
on ostane do mirovine, osim u slučaju da se kupe Casillas i Ter Stengen u
paketu, ali odlazak je neizbježan.
Eto , malo sam se raspisao u svojoj prvoj kolumni, nabacao svega i svačega. Tu sam da me kamenujete,
komentirate, sugerirate i uživate uz najdraži nam klub. Do čitanja.
Karlo Ćavar