KOLUMNA: Svaki početak je težak

Dobra večer svima, moje ime je Karlo i od mene ove godine možete očekivati tonu random kolumni, osvrta, predviđanja, kukanja i slavljenja od mene. Pa da krenemo. Današnja kolumna biti će posvećena mojoj analizi trenutne ekipe i očekivanjima od ove sezone. Eto, krenuo sam, i odmah nešto posvetio sebi. Skromnost. Opet kažem, krenimo.

Što očekivati ove sezone od najdražeg nam kluba?

        Dosta burnih stvari se događalo početkom ove sezone, stigle su neke nove face, neki dragi ljudi napustili klub.

        Treba krenuti još od prošle sezone i ponovne bolesti dragog nam Tite i analizirati što se događalo. Prvi put se dogodilo da jedan klub, pogotovo klub svjetskih razmjera, trener vodi preko Skypea, pomoću "produžene ruke"  - svoga pomoćnika. Dogodio se i epski povratak Erica Abidala. Dogodila se i teža ozlijeda Messija nakon koje je jednom nogom rješio PSG, nažalost više od toga nije mogao.  Dogodilo se i poniženje od Bayerna kakvo Barcelona neće iskusiti još desetljećima.

   Sezona u kojoj se dogodilo više ružnoga nego lijepoga, ali fantastični događaji poput pobjede tumora igrača, osvajanje lige i u takvom sastavu i bez trenera pokazali su koliko je Barcelona velik klub.

    Nakon toga dogodio se "obrat". Doveden je Neymar, toliko osporavani igrač koji je dolaskom postavio više upitnika nego odgovora. Čovjek pred kojeg su bačena enormna očekivanja. Ispunjava ih.Stigao je "Tata", trener za kojega nikome nije bilo jasno otkud ga je klub takvog renomea izvukao, kad je mogao birati trenera kojeg želi na ovome svijetu. Tata je ubrzo pokazao da mu nije problem izvaditi Messija i čuvati ga, uvesti drugog zadnjeg veznog pri vodstvu od 2-0 protiv Reala što se nije dogodilo od 15. stoljeća, nije mu problem ni preskakati igru, rotirati igrače, dati priliku svima .Ostao je i Valdes.  Ne mogu zamisliti sljedeću sezonu bez njega, ali o tome kasnije. Vratio se Puyol. Neuništivi čupavac se ne predaje unatoč svim ozljedamaa koje ga sustižu i sigurno je ogromno pojačanje posustaloj obrani.

        Kad sam već kod Puyola krenut ćemo od obrane. Obrane koja je prošle sezone jako puno plivala, ali povratkom ovog heroja kluba samo na klupu i uži krug momčadi, obrana je postala sigurnija. Najmanje primljenih golova ove sezone u ligi ipak uljepšava pravu snagu obrane. Dosta smiješnih golova je ove sezone momčad primila, golova koje si ne bi smjeli dopustiti. Mascherano je nažalost još uvijek veći rizik na terenu nego korist, tip igrača za kojeg kažem da već ulazi sa žutim u tekmu. Nitko mu ne može osporiti požrtvovnost i energiju koju daje za klub, ali jednostavno nije za stopera, a ima nesreću da na mjestu zadnjeg veznog igra ponajbolji igrač te pozicije na svijetu, a na klubi kao zapeta puška čeka njegova zamjena s kojom, kad je igrao, Barca nije izgubila niti jednu utakmicu. Govorim naravno o Songu. Natrag na obranu. Povratkom Puyola momčad je konačno opet dobila na širini i mogućnosti rotacije, nadam se samo da će hrabri kapetan moći odigrati što više utakmica bez ozljede. U prvoj utakmici nakon povratka pokazao je da je onaj stari, savršena statistika sve je rekla. Bartra izrasta u pravi stup obrane, potrebno mu je samo malo više iskustva. Za bekove brige nema, genijalno su uduplani i ne postoji loše rješenje tko god da igrao.

       Vezu i dalje čini tehnički najsavršeniji trokut na svijetu, koji se ipak, moram priznati, usporio u odnosu na par ranijih sezona. Bilo je to za očekivati, pitanje je samo može li se pronaći adekvatna Xavijeva zamjena? Ako je to Fabregas, treba ga uigravati na toj poziciji, a ne na poziciji lažne devetke kako bi taj kotačić u velikom mehanizmu nastavio savršeno podmazano raditi i kada Xavi ode. Nažalost to će biti uskoro. Vrijeme prebrzo prolazi kada igraju fantastični igrači.

      Napad. Ono oko čega je Barcelona uz svoj vezni red postala poznata, famozna, nedokučiva, momčad koja bez centarfora razbija sve ekipe svijeta.  Gotovo sve. Prošla sezona je pokazala da će Messi i društvo imati velikih problema protiv "autobusa" , tj. momčadi koje igraju sa 10 igrača iza lopte. Pokazao je to ranije i krvavi Chelsea, pa i Inter. Messija su nažalost sustigli rekordi, sponzorsko razbacivanje na sve strane, igranje "nepotrebnih" utakmica i sada plaća za to. Na sreću postoji zimska stanka za koju se nadam da će ga adekvatno izliječiti da ne mora kao prethodnih mjeseci ulaziti načet u igru. Koliko god nisam simpatizer Pedra, a prošle sezone jako sam posumnjao i u Sancheza, toliko ove sezone volim raznolikost koju krilni napadači daju. Momčad u kojoj jedan Tello ne može skupiti 20ak nastupa po sezoni je jaka momčad.

              E sad kad sam rekao što svi već znaju i kad se vjerojatno pitate što radi ovaj lik tupi, pa pratimo Barcelonu, neka kaže nešto konkretno  npr. šta bi on promjenio?

             Dobro pitanje. Moj odgovor - ništa do iduće sezone. Priče da je potreban jedan klasični napadač kod mene ne prolaze, osim u slučaju da Messi ne igra cijelu sezonu. Tada Barcelona mora i modificirati stil igre, ovako to nije potrebno. Vezu još ne treba dirati, postoje i fantastični klinci poput Sergi Roberta koji čekaju svoju priliku. I ono što svi vrište - obrana. Ne bi ih dirao ukoliko Puyol može odraditi veći dio sezone. A navodno stiže i svemirski stoper iz mlađih momčadi kluba. Raspitajte se...

              Za kraj - zaboravio sam ono najbitnije za ovu sezonu, a to je vratar. Valdes je apsolutni  No.1 ove sezone na Camp Nou, igra u životnoj formi, spasio je od "debakla" klub prvih par utakmica, sam pobijedio Atletico, obranio 11-erce, očistio tonu zicera poput sinoć onih protiv Betisa. Svojom ogromnom energijom i stavom je vođa na terenu, primjetite samo kako viče na obranu kad se nešto loše dogodi. Više od svih mogućih pojačanja volio bi da on ostane do mirovine, osim u slučaju da se kupe Casillas i Ter Stengen u paketu, ali odlazak je neizbježan.

           Eto , malo sam se raspisao u svojoj prvoj kolumni, nabacao svega i svačega. Tu sam da me kamenujete, komentirate, sugerirate i uživate uz najdraži nam klub. Do čitanja.

Karlo Ćavar

Posted in: