
Sve se odigralo u nekoliko minuta: čim je uzbekistanski sudac Ravshan Irmatov označio kraj finala FIFA-inog Klupskog svjetskog prvenstva u kojem je Barcelona pomela Santos sa 4:0, Pep Guardiola je prišao treneru brazilske ekipe Muricyju Ramalhu, stisnuo mu ruku, kratko razgledao kako je u tim trenucima izgledao stadion u Yokohami i odmah se sjetio onih koji iz zdravstvenih razloga nisu mogli biti tu.
Neponovljivi trener Barcelone, ali prije svega izuzetna osoba kakva se u svijetu nogometa susreće jednom u životu, Pep je još prije dodjele trofeja prvacima svijeta telefonom odmah pozvao svog pomoćnika Tita Vilanovu, te ozlijeđene igrače Davida Villu i Ibrahima Afellaya. Nizozemski igrač mu je nažalost u tom trenutku bio nedostupan, ali je Pep uspio kontaktirati nekog iz Ibrahimovog najbližeg okruženja da mu prenese poruku koju je i sam uputio Davidu Villi: "Ovaj trofej je i vaša zasluga."
Odnos između Pepa i Ville nije narušen iako je David ove sezone imao manju minutažu nego prethodne. Pep nije davao manje minuta Villi jer je smatrao da on igra loše, nego zato što je znao da David može i bolje. Njegova namjera je bila da Villu u određenoj mjeri poštedi napora u nekim utakmicama kako bi on zadržao svježinu za drugi dio sezone, kada je Pepu potrebno da su svi igrači u top formi jer se tada vode najveće bite za glavne trofeje. Tu odluku Guardiola je donio uvidjevši da su pred kraj prošle sezone neki od glavnih igrača ekipe poput Ville ili Messija u nekim utakmicama zbog duge i naporne sezone jednostavno ostajali bez zraka. Nažalost, Villa će sada morati odmarati iz prinudnih razloga, ali će sve to vrijeme moći imati unutrašnji mir, jer zna koliko ga njegov trener cijeni i koliko računa na njega.
Ovakvo razmišljanje i pažnju prema svojim igračima i najbližim suradnicima u trenucima najveće sreće može pokazati samo Pep. Uz svo dužno poštovanje prema drugim uspješnim trenerima poput Sir Alexa Fergusona ili Josea Mourinha, on nije od onih koji će na travnjaku slaviti sa igračima i tako privlačiti pažnju fotoreportera i kamermana. On je čovjek koji će u trenucima slavlja svoje emocije podijeliti sa onima koji u tim trenucima nisu tu, na koje od sreće u tom trenutku malo tko misli. Pa čak i da znaju da na njih niko ne misli drugi, oni znaju da na njih misli njihov trener. Ako je Barça "Més que un club", onda je Pep ako ničim drugim onda ovom gestom dokazao da je on "Més que un entrenador!"