"Ništa od mojeg nastupa na Europskom prvenstvu. Neću se na vrijeme oporaviti", poručio je David Villa izborniku Vicenteu del Bosqueu te mu zadao nove muke, ali i zabrinuo španjolsku nogometnu javnost koja s velikim nestrpljenjem iščekuje može li njihova reprezentacija obraniti naslov prvaka. Bez Davida Ville taj će posao biti puno teže ostvariv.
Iako ne spada u sam vrh igrača koji publiku osvajaju svojim spektakularnim potezima, iako je do svoje 28. godine igrao u "malom" klubu, kad god na kraju sezone ili nekog natjecanje se pogleda pojedinačni učinak igrača Villino prezime je uvijek jako visoko. Neosporna kvaliteta, ali i stalna glad za pogocima doveli su ga do statusa gotovo nezamjenjivog napadača aktualnih svjetskih i europskih prvaka.
Od malih nogu David je pokazivao veliki interes za nogometom što su prepoznali i njegovi roditelji koji su ga odmah počeli usmjeravati. U početku je to bilo obično naguravanje lopte, ali otac Jose Manuel je vjerovao da njegov sin jednoga dana može postati profesionalni nogometaš. "Kada god bi u školi bilo nekakvih problema učiteljica je tražila da mu zabranim igrati nogomet, a ja sam odgovarao da ću mu sve zabraniti osim nogometa." Unatoč velikoj roditeljskoj vjeri i ambiciji vjerojatno mu ni u najluđim snovima nije bilo da će njegov sin ostvariti ovakve uspjehe kakve niže posljednjih godina.
Mate Bilić: "Nevjerojatan je igrač koji svaku polupriliku pretvara u gol. očito je rođen da obara rekorde, jer čitavo desetljeće neumoljivo trpa u Primeri."
Da stvari u životu neće ići lagano Villa je saznao već sa četiri godine kada je skoro njegova nogometna avantura završila. Naime jednom prilikom na njega je pao stariji dječak te mu svojom težinom slomio bedrenu kost desne noge. Nakon nekoliko operacije čak mu je neko vrijeme prijetila i amputacija noge. Na sreću nakon 40 dana provedenih u bolnici liječnici su spasili dječakovu nogu, a jedina vidljiva posljedica je bila činjenica da mu je desna noga bila kraća dva centimetra od lijeve.
Kako u svakom zlu ima i nešto dobro tako je i tešku nesreću svoga sina Jose Manuel, koji je radio u rudniku, iskoristio da svakodnevno s Davidom trenira i razvija mu lijevu nogu: "Dodavao mi je loptu iznova i iznova, ja sam mu je vraćao ljevicom dok je desna bila u gipsu. Teško da se mogu sjetiti ijednog treninga na kojem on nije bio prisutan. Na terenu baš nikada nisam bio sam", izjavio je jednom prilikom David.
Sve do svoje 18. godine Villa je nastupao za lokalnog niželigaša i u tim trenucima se opet činilo da mu je karijera pod velikim upitnikom. Ipak, Sporting Gijón je odlučio dati priliku mladom igraču, a Villa im se odužio s 38 pogodaka u 80 nastupa za prvu momčad. U ljetu 2003. godine Real Zaragoza koristi teško financijsko stanje u Sportingu i dovodi napadača u svoje redove. U Zaragozi Villa dolazi do svog prvog trofeja kada 2004. godine osvaja Kup kralja te odličnim igrama skreće pozornost većih klubova.
Najbolje pregovaračke sposobnosti i najviše upornosti pokazali su ljudi iz Valencije pa je David Villa u ljetnom prijelaznom roku 2005. godine za 12 milijuna eura stavio potpis na vjernost tom španjolskom prvoligašu. U pet sezona koliko je proveo u Valenciji Villa je stalno bio prvi strijelac kluba, a nikada nije postigao manje od 15 pogodaka.
Darren Fletcher: "Ako pogledate njegove rekorde u klubu i reprezentaciji mislim da je on nedodirljiv. Nakon završetka karijere njegovi rekordi dugo će ostati."
Unatoč sjajnim igrama pokraj Real Madrida i Barcelone bilo je gotovo nemoguće doći do nekog trofeja što je Villu činilo nervoznim pa se sve češće počelo spominjati da je vrijeme za njegov odlazak. Osvajanje Kupa kralja 2008. godine nije zadovoljilo njegove apetite te je postalo jasno da se rastanak bliži.
Iako je za njega postojao interes gotovo svih europskih velikana u završnu borbu ušli su Real Madrid i Barcelona. Gotovo svakoga dana stizala su razna nagađanja da je Villa potpisao za jedan ili drugi klub, a on je sve to hladno demantirao: "Miran sam i bezbrižan. Odabrao sam klub u koji želim ići, a moj menadžer trenutačno radi na tome. Osjećam se sjajno, jer u mojoj glavi ne postoje dileme, sve je čisto."
21. svibnja 2010. godina David Villa je službeno potpisao četverogodišnji ugovor s Barcelonom te izazvao opću euforiju na Camp Nou gdje ga je dočekalo više od 35.000 ljudi. "Imam dovoljno vremena da se dokažem ovdje. Dat ću sve od sebe za Barcelonu. U meni se miješaju osjećaji ponosa, sreće i zadovoljstva", izjavio je tom prilikom.
Da je napravio pravi potez izabravši Barcelonu postalo je jasno već u prvim susretima jer odmah osvaja domaći Superkup. Bio je to samo početak fantastične sezone u kojoj Messi i društvo osvajaju prvenstvo, Kup, Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, a kao šlag na tortu došlo je veliko finale Lige prvaka protiv Manchester Uniteda u Londonu.
"Igram 12 godina, a najvažniji gol koji sam postigao je bio u finalu Lige Prvaka", izjavio je Villa nakon što je u 69. minuti prekrasnim udarcem s dvadesetak metara neobranjivo pogodio lijeve rašlje Van der Sarovog gola i omogućio svojoj momčadi veliko slavlje.
Ipak u cijeloj ovoj priči nastupi za reprezentaciju su uvijek imali posebno mjesto u karijeri Davida Ville.
Debitirao je pod vodstvom Luisa Aragonesa 9. veljače 2005. godina u sklopu kvalifikacija protiv San Marina i vrlo brzo postao gotovo nezamjenjiv član najbolje momčadi. Na Europskom prvenstvu 2008. godine svojim pogocima pomaže Španjolskoj da dođe do polufinala gdje opet nema sreće. U 34. minuti zbog ozljede je morao napustiti igru što je značilo da neće sudjelovati u finalu u kojem njegovi suigrači postaju Europski prvaci.
Dvije godine kasnije Španjolska na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici ponavlja isti uspjeh uz još veći doprinos "Barcelonine sedmice". Villa zabija ukupno pet pogodaka od kojih su posebno bili vrijedni odlučujući u osmini finala protiv Portugala te u četvrtfinalu protiv Paragvaja.
Vicente del Bosque: "Villa je velikan i majstor suparničkog šesnaesterca. Njegova glad za uspjehom je ogromna, ali isto tako i moć postizanja pogodaka."
U sklopu kvalifikacija za Euro u Poljskoj i Ukrajini David Villa je srušio još jedan veliki rekord legendarnog napadača Real Madrida Raula. Naime u susretu protiv Češke s dva je pogotka prestigao Raula na vječnoj ljestvici strijelaca te postao najbolji reprezentativni napadač u povijesti. Za taj uspjeh mu je trebalo samo 72 utakmice dok je Raul za postizanje 44 pogotka nastupio čak 102 puta.
Europsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj je trebalo biti svojevrsni vrhunac njegove karijere, ali već po običaju opet je sudbina uplela svoje prste. Na Svjetskom klupskom prvenstvu u Japanu krajem prošle godine u susretu protiv Al-Sadda Villa je nakon jednog trka ostao sjediti na travi i odmah je liječnicima sugerirao da nešto nije uredu s njegovom lijevom nogom. Pregledi su pokazali da je operativni zahvat neizbježan te da će oporavak trajati od četiri do šest mjeseci.
U tom trenutku je postalo jasno da je nastup na Euru jako upitan. Iako je Villa stalno slao ohrabrujuće poruke svim navijačima: "Ova je ozljeda za mene težak udarac, ali ja sam uvjeren da ću se oporaviti u najkraćemu mogućem roku. Radit ću naporno za to." Vicente del Bosque je na kraju ipak ostao bez svoje glavne napadačke uzdanice.
Iako Llorente, Torres, Negredo i Pedro spadaju u sam vrh svjetskog nogometa i mnogi će reći da koga god postavi u napad izbornik ne može pogriješiti ipak će neigranje Ville biti veliki hendikep za aktualne prvake. Svjestan toga je i Del bosque: "Riječ o našem najboljem i najpouzdanijem strijelcu. Njegov doprinos osvajanju trofeja prvaka Europe i Svijeta je nemjerljiv."
Španjolska je moćna i jaka te apsolutno ulazi u najuži krug kandidata za osvajanje naslova, ali izostanak Davida Ville će se sigurno osjetiti. Možda najviše u teškim i tvrdim susretima s malo prilika gdje je Villa bio neprikosnoven te bi koristio i najmanju pogrešku protivničke obrane. (Sportnet.hr)
0 komentari:
Objavi komentar