Victor Valdes Arribas

Victor Valdes Arribas
Datum rođenja: 14. siječnja 1982.

Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Vratar
Broj na dresu: 1

Víctor Valdés se pridružio Barceloni kao mladić 1. srpnja 1992. godine, a došao je iz Peña Cinco Copasa. No nakon samo dva mjeseca se preselio sa svojom obitelji u Tenerife i vratio se u Barcelonu tek 3 godine kasnije. 

Nakon što je brzo dokazao svoju vrijednost u mlađim sekcijama i u Barceloni B, klupski treneri su odlučili da će sezona 2002/03 biti prva Valdesova sezona u prvoj momčadi. U početku je dijelio minutažu sa Robertom Bonanom ali je sezonu završio kao prvi vratar pod vodstvom trenera Radomira Antića.

Svoje mjesto u prvih jedanaest je zadržao i još više dokazao i u sljedećoj sezoni (2003/04). Ujedno je bio i igrač Barcelone sa najviše nastupa te sezone i odigrao nekoliko odličnih utakmica, kojima je pomogao momčadi da završe na drugom mjestu u Španjolskoj. U sezoni 2005/06 Valdes je bio jedan od ključnih igrača u Barceloninoj dominaciji u Španjolskoj ligi i Ligi Prvaka, te je sezona na kraju završila sa dva trofeja u vitrini. Posebno važne su bile njegove ključne obrane u finalu Lige Prvaka u Parizu, kojima je omogućio Barceloni drugi trofej u tom elitnom natjecanju.

U sezoni 2006/07 Valdes je ostao prvi čuvar mreže u Barcinom sastavu i odigrao je svih 38 ligaških utakmica. U sezoni 2007/08 propustio je samo tri utakmice kako bi pružio šansu Joséu Manuelu Pintu da debitira za prvi sastav Barcelone. Sve ovo vrijeme Valdes je napredovao i sada je jedan od igrača koji je odigrao najviše utakmica na golu Barcelone.

U sezoni 2008/09 njegova minutaža omogućila mu je drugi trofej Zamora, koji se inače dodijeljuje najboljem vrataru u  ligi. Odigrao je svaku utakmicu osim zadnje tri kada je već bilo odlučeno pitanje titule. Sa svojom brilijantnom predstavom u finalu Lige prvaka u Rimu je postao prvi vratar Barcelone koji je osvojio dva puta naslov Lige prvaka. Njegove izvrsne predstave također su mu donijele produžetak ugovora sa Barcelonom, koji će ga u redovima Barcelone zadržati do 2014. godine.

Svoj treći trofej Zamora je osvojio u sezoni 2009/10 sa jednim od najboljih statistika u karijeri: primio je samo 24 gola u 38 ligaških utakmica (0.63 po utakmici). Osim Valdesa, legendarni Antoni Ramallets je jedini vratar Barcelone koji je trofej Zamora osvojio više puta (5). Njegove konstantno dobre partije u klubu su mu donijele mjesto među tri vratara Španjolske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, iako nije odigrao niti jednu minutu u Španjolskoj pobjedničkoj kampanji.

Opširnije...

Daniel Alves da Silva

Daniel Alves da Silva
Datum rođenja: 06. svibnja 1983.
Nacionalnost: Brazilac

Pozicija: Branič
Broj na dresu: 2

Dani Alves je jedan od najintenzivnijih desnih bekova na svijetu, koji pokriva nevjerojatno veliko područje terena. Došao je u Barcelonu na ljeto 2008. godine u dobi od 25 godina, nakon 6 sezona provedenih u Sevilli. Rođen 6. svibnja 1983. godine u Juazeiru (brazilska država Bahia), Daniel Alves je nogometnu karijeru započeo igrajući mlađe selekcije najvećeg kluba u regiji, Esporte Clube Bahia. On je napredovao kroz selekcije, te je sa samo 18 godina odigrao svoju prvu utakmicu, kada je klub vodio bivši Barçin igrač Evaristo de Macedo.

Bahia je pobijedila 3-0 protiv Paraná taj dan, a Daniel Alves je impresionirao od samog početka. Bio je zaslužan za odsvirani jedanaesterac a zabilježio je i asistenciju, što je potaknulo domaće navijače da počnu skandirati: "Ah, ah, ah, Daniel titular".

Alvesov prvi naslov u karijeri bio je osvajanje prvenstva s Bahijom 2001. godine, a nakon toga je usljedila i titula Sjeveroistočnog Kupa 2001. i 2002., što je bio glavni razlog za poziv u selekciju Brazila do 20 godina i to mu je također omogućilo odlazak u Europu na posudbu. Sevilla je bila zadovoljna nastupima Alvesa u selekciji Brazila do 20 godina, te s njim uskoro potpisuje ugovor. Alves se 2003. godine u utakmicama protiv JAR-a i Španjolske pokazao kao jedan od najsnažnijih bekova. U toj istoj sezoni odigrao je za Sevillu 29 utakmica, te je pritom pomogao u plasmanu u Europu.

Kako je vrijeme prolazilo, tako je Alves konsolidirao svoju poziciju u obrani ali i u napadu u momčadi Seville, pa je tako u sezoni 2005/06 sa Sevillom osvojio Kup UEFA. Brazilac je bio proglašen najboljim igračem natjecanja, a samo nekoliko mjeseci kasnije osvojio je i Europski Superkup pobjedom nad Barcelonom u Monacu.

U sezoni 2006/07 Brazilac je bio član odlične momčadi Seville, koja je još jednom ponovila naslov UEFA Kupa, te također i Kupa Kralja, pobjedom u finalu nad Getafeom. Godinu dana prije nego što se pridružio Barceloni, Alves je osvojio i Španjolski Superkup pobjedom nad Real Madridom, te je također upisao svoj prvi nastup u Ligi prvaka. Sevilla je na kraju ispala u nokaut fazi natjecanja od Turskog Fenerbahçea. U toj sezoni (2007/08), upisao je 33 ligaška nastupa, čime je bio drugi igrač Seville po broju nastupa, odmah nakon Navasa.

Konačno, u Barcelonu dolazi u ljeto 2008. godine. U prvoj sezoni, sudjelovao je u osvajanju nevjerojatnih tri trofeja. Propustio je samo nekoliko utakmica, ali jedna od njih bila je i finale Lige prvaka odigrano u Rimu. Unatoč tome što je Alves obrambeni igrač, postigao je čak 5 pogodaka u 54 nastupa. Unatoč problemima sa ozljedama u svojoj drugoj sezoni u Katalonskom klubu bio je za trenera Guardiolu prva opcija na desnom boku, pa je tako sudjelovao u osvajanju drugog uzastopnog naslova Španjolske lige, kao i drugih trofeja. Sezonu je završio sa 3 pogodaka iz ukupno 29 nastupa.

Dani Alves je također vrlo bitna karika nogometne reprezentacije Brazila. U ljeto 2007. godine, sa Brazilom je osvojio Kup Amerike, a dvije godine nakon, 2009. godine, i Kup Konfederacija koji se održao u Južnoafričkoj Republici. Upisao je nastup i na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, kao i na Copa Americi 2011. godine, ali njegova zemlja nije uspjela dogurati do kraja.

Unatoč tome što je visok svega 173 cm i težak 64 kg, Alves je jako snažan igrač. On pokriva veliki dio terena, te je kao neumorni trkač u mogućnosti igrati po cijelom desnom boku, tj. često ga vidimo i u napadu, ali bez toga da zanemari svoje obrambene dužnosti. Igra s obje noge podjednako. Veliki je stručnjak za slobodne udarce.

Opširnije...

Gerard Piqué Bernabeu

Gerard Piqué Bernabeu
Datum rođenja: 02. veljače 1987.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Branič
Broj na dresu: 3

Gerard Piqué se u Barcelonu, klub u kojem je i počeo karijeru kao dječak, vratio u ljeto 2008. godine, nakon tri sezone provedene u Manchester Unitedu i jedne u Real Zaragozi. Gerard Piqué je rođen 2. veljače 1987. godine i član je Barcelone od svog rođenja. Od svojeg djetinjstva je bio uključen u klub i sa samo 10 godina se pridružio najmlađoj momčadi u klubu (Alevin B). Prošao je kroz sve mlađe selekcije (Alevín A, Infantil B i A, Cadete B i A te Juvenil B i A), gdje je prikupio mnogo titula.

Dok je igrao za Cadete B je upoznao trenera Tita Vilanovu, sa kojim će se susresti i pri povratku u prvu momčad. U cijeloj toj mladosti, Gerard Piqué je pokazao odličnu sposobnost prilagodbe na drugim pozicijama na terenu i stekao je reputaciju za zabijanje pogodaka, bez obzira na njegovu obrambenu poziciju.

Na kraju sezone 2003/04, Gerard Piqué je odlučio uzeti predah od života u Barceloni, pa je otišao u Manchester United. Svoj debi u engleskoj momčadi je upisao 26. listopada 2004. godine, samo tri tjedna nakon dolaska u Manchester, u utakmici Carling Kupa protiv Crewe Alexandra. U momčadi Alexa Fergusona je bio također u sezoni 2005/06 prije nego što je posuđen Real Zaragozi u sezoni 2006/07.

U svojoj jedinoj sezoni u Zaragozi, Piqué je većinom igrao na poziciji obrambenog veznjaka. Katalonac je odigrao 22 ligaške utakmice, od kojih je 18 bio u početnom sastavu, te je zabio 2 pogotka. Tijekom boravka u Zaragozi igrao je sa Gabrielom Militom, kojeg će ponovno susresti na povratku u Barcelonu. U sezoni 2007/08 Pique se ponovno vratio u Manchester United s kojim je osvojio Premiership i Ligu prvaka. Imao je sezonu za pamćenje u Ligi prvaka, posebice u početnoj fazi natjecanja, gdje se upisao dva puta u strijelce.

U svojoj prvoj sezoni u Barçi, Pique je pokazao zašto je doveden. Postao je prvi izbor za poziciju središnjeg braniča, te je također bio strijelac tri puta, po jedanput u svakom od natjecanja, a upisao je ukupno 45 nastupa. Dobio je i nadimak Piquenbauer, zbog svoje vještine da uputi loptu u kontranapad, i zbog svojeg česte prisutnosti u napadačkim akcijama. Najbolji primjer za to je njegov pogodak na Bernabeuu u pobjedi Barçe 6-2.

Također je igrao u gotovo svim Španjolskim mladim selekcijama, a svoj prvi nastup u seniorskoj reprezentaciji upisao je 2009. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Engleske, dok je svoj prvi službeni nastup upisao na Kupu Konfederacija u Južnoj Africi 2009. godine. Najvažnija karika u reprezentaciji Španjolske je bio na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, gdje nije propustio niti jednu utakmicu. Također je bio ključni element u kreativnom nogometu koji je krasio reprezentaciju Španjolske.

Katalonac je visok i snažan branič (192 centimetra visok, 85 kilograma težak). Njegova fizička veličina i tehničke sposobnosti čine ga jakim u igri u zraku. On također ove kvalitete zna iskoristiti i u napadu, pogotovo iz mrtvih situacija. Osim igre na poziciji središnjeg braniča, Piqué može igrati i na poziciji obrambenog veznjaka, što je dokazao tijekom boravka u Real Zaragozi.

Opširnije...

Francesc Fàbregas i Soler

Francesc Fàbregas i Soler
Datum rođenja: 04. svibnja 1987.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Vezni igrač
Broj na dresu: 4

Cesc Fabregas se prvoj momčadi Barcelone pridružio u ljeto 2011. godine, iz Arsenala, te je tako postao drugo pojačanje za sezonu 2011/12. Kao novi igrač Barcelone predstavljen je 15. kolovoza 2011. godine.

Cesc je kao mladić trenirao u omladinskoj školi Barçe, od 10 do 16 godina, kada je potpisao za Arsenal. Tamo je postao najmlađi igrač koji je ikada zaigrao za tu ekipu, ali i najmlađi strijelac u povijesti 'Topnika'. Njegov iznimno brz razvoj mu je omogućio da postane ključni igrač za Arsena Wengera, koji mu je dao svake godine priliku da nastupi u najmanje 30 ligaških utakmica od sezone 2004/05. 2008. godine, kada je imao samo 21 godinu, ali kada je također već bio smatran zvijezdom kluba, uručena mu je kapetanska traka Arsenala.

U osam godina u londonskom klubu, Cesc je odigrao ukupno 303 utakmice i postigao 57 pogodaka, što je stvarno visoka brojka za veznog igrača. Osim toga, zabilježio je nevjerojatan broj asistencija tijekom tih godina. Osim nekoliko ozljeda, najgora stvar kod Fabregasa u Arsenalu je definitivno bio nedostatak trofeja. Sve što je osvojio u crvenom dresu je Community Shield 2004. i FA Kup 2005. godine. U Europi, Arsenal je najbolju sezonu odigrao 2005/06, kada su dogurali do samog finala, ali su bili poraženi od Barcelone sa 2-1.

15. kolovoza 2011. godine Fabregas je potpisao ugovor koji ga veže s Barcelonom u sljedećih pet sezona. Njegova otkupna klauzula iznosi 200 milijuna eura. Za Španjolsku reprezentaciju Cesc je debitirao sa 18 godina, a dio te momčadi je bio i u osvajanju Europskog prvenstva 2008. godine kao i Svjetskog prvenstva 2010. godine. On je asistirao Iniesti za pobjednički pogodak u finalu Svjetskog prvenstva protiv Nizozemske koje se održalo u Južnoafričkoj Republici.

Cesc Fabregas može igrati na svim pozicijama u veznom redu. Može igrati kao obrambeni veznjak, lijevi ili desni veznjak, ili čak odmah iza središnjeg napadača. Poznat je po velikoj sposobnosti za ulazak u protivnički šesnaesterac, te po svojim asistencijama. Sa njim na terenu, njegovi suigrači igraju mnogo bolje.

Opširnije...

Carles Puyol Saforcada

Carles Puyol Saforcada
Datum rođenja: 13. travnja 1978.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Branič
Broj na dresu: 5

Carles Puyol počeo je svoju karijeru u lokalnoj ekipi malog gradića u kojem je rođen, La Pobla de Segur. Njegov talent odmah je primjećen te je sa 17 godina potpisao za Barcelonu i prešao u Barceloninu akademiju La Masía. Karijeru je počeo na poziciji desnog braniča, ali je premješten na poziciju stopera. Ubrzo je prerastao utakmice u Barçi B, a zatim je doživio svoj debi u dresu Barcelone 2. listopada 1999. godine protiv Valladolida, pod vodstvom Louisa Van Gaala. Svojim radom zauzeo je mjesto u sredini Barcelonine obrane. U sezoni 2003/04 izabran je kao treći kapetan momčadi. Bio je jedan od najvažnijih igrača te sezone, sa 27 nastupa u La Ligi te sedam nastupa u Kupu UEFA.

Ali ipak, morao je čekati sezonu 2004/05 da bi osvojio prvi naslov s Barcelonom. Bio je kapetan pobjedničke momčadi, te vrlo važan dio momčadi Franka Rijkaarda. Na kraju sezone napokon je doživio svoj san, digavši trofej namijenjen pobjedniku španjolskog prvenstva pred navijačima na Nou Campu.

Tijekom sezone 2005/06 igrao je kao i prije. Kapetan Barcelone imao je čast podići pokal španjolskog prvenstva prije utakmice s Espanyolom. Podigao je i trofej namijenjen pobjedniku Lige prvaka u Parizu poslije povijesne pobjede protiv Arsenala na Saint-Denis Stadiumu. Te sezone Puyol je propustio samo 5 utakmica, 3 utakmice je odmaran od strane Franka Rijkaarda, te je 2 utakmice propustio zbog suspenzije (crveni karton). Postigao je pogodak u pobjedi 5:0 protiv Real Sociedada 30. listopada 2005. godine.

Na kraju sljedeće sezone u kojoj je igrao 35 od ukupno 38 utakmica, Puyol je doživio najtežu ozljedu u karijeri, koja se dogodila kada je Liga već završila. Oštetio je ligamente na koljenu u prijateljskoj utakmici u Pretoriji 20. lipnja 2007. godine, te je zbog te ozljede izbivao sa terena sve do 29. rujna. Unatoč izbivanju iz sastava prvog mjeseca nove sezone, kapetan kluba je na kraju upisao 30 ligaških nastupa u sezoni 2007/08.

U pobjedničkoj sezoni (2008/09), Carles Puyol je još jednom bio Barcelonin najsvestraniji branič. Guardiola ga je koristio kao desnog beka u finalu Lige prvaka, kao lijevog beka u Kupu Kralja i u ostalim utakmicama večinom kao središnjeg beka. Puyol se također dokazao kao veoma koristan igrač, pokazavši da može zabijati pogotke, kao što je pogodak u povijesnoj utakmici Barcelone na Bernabeu koja je završila rezultatom 6-2 u korist Barcelone. U Rimu je ušao u povijest kao prvi kapetan Barçe koji je dva puta podigao trofej Lige prvaka.

Carles Puyol je također vrlo važna karika u Španjolskoj reprezentaciji, gdje je nastupao na Svjetskim prvenstvima 2002. i 2006. godine, te na Europskim prvenstvima 2004. i 2008. godine. Bio je ključna figura u osvajanju Europskog prvenstva 2008. godine, kao i u osvajanju Svjetskog prvenstva 2010. godine.

Carles Puyol je karijeru u prvoj momčadi započeo na poziciji desnog braniča, ali se uskoro razvio u odličnog stopera. Poznat je po svojoj nevjerojatnoj fizičkoj spremi i disciplini na terenu. On je savršen primjer timskog igrača te on nikada ne komplicira previše pri zaustavljanju protivničkih napada.

On se također može prilagoditi igri na lijevom boku kada to okolnosti nalažu. Iako nije posebno visok (178 centimetara), njegova fizička snaga čini ga vrlo jakim u zračnoj igri, te je također u mogućnosti igrati protiv protivničkih igrača koji su viši od njega. Također voli sudjelovati i u napadu, posebno prilikom izvođenja kornera i slobodnih udaraca. Carles Puyol je najvažnija karika momčadi zbog svog karaktera i liderskih kvaliteta, te zbog njegovog ponosa na boje Barcelone i potpune vjernosti klubu.

Opširnije...

Xavier Hernandez Creus

Xavier Hernandez Creus
Datum rođenja: 25. siječnja 1980.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Vezni igrač
Broj na dresu: 6

Xavi, koji je cijeli svoj život proveo u Barceloni, ekipi se pridružio sa samo 11 godina. On je playmaker, nikada nije nervozan te momčad vodi 'hladnom glavom'. Zbog brzog razvoja, Barceloni B se pridružio u sezoni 1997/98. U B ekipi postao je mozak ekipe, koja je pod vodstvom Jordia Gonzalva ušla u drugu diviziju. Xavi je svoj san ostvario u ljeto 1998. godine kada je nastupio za prvu momčad Barcelone u Superkupu protiv Mallorce. U svojoj prvoj utakmici zabio je pogodak.

Xavi je igrao i u prvoj momčadi, koja je pod vodstvom Van Gaala osvojila prvenstvo. Sezona 1999/00 bila je vrlo dobra za Xavija, te je zbog ozljede Guardiole većinu sezone igrao za prvu momčad. Nakon što je legendarni kapetan otišao u Italiju, Xavi je postao 'playmaker' momčadi.

Nastavio je pokazivati sav svoj talent na toj poziciji. Pod vodstvom Van Gaala, Rexacha, Antića i Rijkaarda, Xavi je uvijek bio mozak ekipe; dokaz tome je i 300 službenih nastupa sa samo 25 godina. Pod vodstvom Rijkaarda, Xavi je pokazao da nije samo središnji veznjak, već da može pokrivati bilo koju poziciju u veznom redu. U pobjedničkoj sezoni 2004/05 odigrao je 36 utakmica za prvu momčad.

Xavi neće nikada zaboraviti 2. prosinca 2005. godine. Dok je trenirao u La Masiji, veznjak je oštetio ligamente na lijevom koljenu. Njegov oporavak je bio brži nego što se očekivalo i nakon 5 mjeseci se vratio u momčad. 29. travnja 2006. u utakmici protiv Cadiza, Xavi se nakon dugo vremena ponovno osjećao kao nogometaš. Vratio se pravovremeno u momčad, što je rezultiralo osvajanjem Primere i Lige prvaka.

U zadnje dvije sezone pod vodstvom Franka Rijkaarda, Xavi je bio jedan od igrača koji je imao najveće povjerenje nizozemskog trenera. U sezoni 2007/08 je postavio novi osobni rekord sa 7 ligaških pogodaka, sa kojim je zamalo dvostruko premašio prijašnji rekord od četiri pogotka u sezonama 2001/02 i 2003/04.

U prvoj godini pod vodstvom Josepa Guardiole, Xavi Hernandez je nastavio poboljšavati svoj rekord u broju pogodaka. U 54 utakmice se upisao 10 puta u strijelce. Zajedno sa Iniestom, formirao je razigravački duo koji je bio jedan od najzaslužnijih za tako dobru igru Barcelone u pobjedničkoj sezoni.

Xavi Hernández je također važna karika Španjolske reprezentacije. Nastupio je na Svjetskim prvenstvima 2002., 2006. i 2010. godine i na Europskim prvenstvima 2004. i 2008. godine. Na Europskom prvenstvu 2008. godine je bio jedan od najvažnijih igrača Španjolske u osvajanju prvenstva, pa je zato proglašen najboljim igračem.

Tijekom sezone 2010/11, Xavi je zabilježio još jedan rekord kojeg nastavlja poboljšavati kao igrač Barcelone sa najvećim brojem nastupa. 2. siječnja 2011. godine, Xavi je izjednačio Miguelijev rekord od 549 nastupa, u utakmici protiv Levantea na Nou Campu.

Xavi je razigravač momčadi u svakoj utakmici te nikada ne pokazuje živce bez obzira na situaciju, vodeći momčad sa izuzetno 'hladnom glavom'. Odkad se smatra razigravačem Barcelone pokazao je nevjerojatnu viziju na terenu. On je još jedan primjer dobrog rada mlađih selekcija Barcelone. Odkada je Xavi sazrio kao igrač, pokazao je nevjerojatnu sposobnost da se prilagodi drugim pozicijama u veznom redu kada je to potrebno.

Njegove asistencije napadačima i njegova sposobnost da suzbije pritisak i zadrži loptu u svom posjedu koja je bolja od gotovo svih igrača na svijetu, pretvorili su ga u jednu od žarišnih točaka na terenu. On se također ističe zbog svojih obrambenih sposobnosti i odlične igre u duelima sa protivničkim igračima.

Opširnije...

David Villa Sanchez

David Villa Sanchez
Datum rođenja: 03. prosinca 1981.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Napadač
Broj na dresu: 7

David Villa je u Barcelonu prešao 21. svibnja 2010. godine, samo pet dana nakon što je Barcelona osvojila drugi uzastopni naslov prvaka Španjolske pod vodstvom Pepa Guardiole. David Villa je svoju prvu profesionalnu utakmicu odigrao za ekipu Real Zaragoze, ali je slavu stekao igrajući za Valenciju. Rođen je u Asturiji, rudarskoj pokrajini na sjeveru Španjolske. Njegov otac bio je rudar. Villa se pridružio mladoj momčadi Sporting Gijona, da bi ubrzo bio prebačen u prvi tim ovoga kluba.

On je 11. Asturijanac koji nastupa za Barcelonu - njegovi najpoznatiji sunoradnjaci koji su nastupali za Barcelonu su Quini, poznati igrač Barcelone iz osamdesetih godina 20. stoljeća, i bivši kapetan Barcelone - Luis Enrique. Obojica su Villu preporučili Barçi.

David Villa slavu je stekao slavu zahvaljujući sposobnosti da postigne dosta pogodaka. U ni jednoj od sedam sezona koliko je nastupao u La Ligi nije postigao manje od 15 pogodaka. Prije dolaska u Barcelonu proveo je dvije godine u Zaragozi (2003 - 2005) i pet godina u Valenciji. U tih sedam sezona upisao je 239 nastupa, te je postigao 140 golova.

Unatoč njegovim kvalitetama osvojio je vrlo mali broj nagrada sa klubovima za koje je nastupao - dva Kupa Kralja i jedan Španjolski Super Kup. Što znači da se priključio Barceloni sa mnogo želje za uspjehom i trofejima. Villa je također bio ključni dio reprezentacije Španjolske na Mundijalu u Južnoj Africi, jer je postigao više golova nego bilo koji drugi igrač Španjolske. Sa pet postignutih golova bio je najbolji strijelac Španjolske na Svjetskom prvenstvu, a prvo mjesto liste strijelaca dijelio je sa Müllerom (Njemačka), Sneijderom (Nizozemska) i Forlanom (Urugvaj).

On nije osobito velik za napadača (175 centimetara visok i 69 kilograma težak). Njegova glavna vrlina je sposobnost da puca sa obje noge. Kao dijete, imao je zdravstvenih problema sa svojom desnom nogom pa se fokusirao na svoju lijevu, te je tako na kraju postao igrač koji dobro igra sa obje noge. Osim toga on je odličan igrač u igri s glavom - autentičan stroj za golove.

Osim njegove šuterske sposobnosti, 'El Guaje', kako ga se često naziva, je nevjerojatno brz i pokretan - igrač koji uvijek traži dodavanje u prostor. Villa je također poznat kao igrač koji uvijek naporno radi za momčad i koji izvršava konstantni pritisak na protivničke obrane. On je karizmatičan igrač, pobjednik, koji može okrenuti tijek utakmice u bilo kojem trenutku.

Opširnije...

Andrés Iniesta Lujan

Andrés Iniesta Lujan
Datum rođenja: 11. svibnja 1984.
Nacionalnost: Španjolac

Pozicija: Vezni igrač
Broj na dresu: 8

Andrés Iniesta je prešao u Barcelonu u dobi od 12 godina, 1996. godine, nakon što su ga skauti uočili na Brunette turniru dok je igrao za Albacete. Od samog početka Iniesta se brzo razvijao kroz različite mlađe selekcije u klubu da bi na kraju bio promoviran u Barcelonu B u sezoni 2000/01, gdje je gotovo odmah postao glavni playmaker momčadi koju je vodio trener Josip Maria Gonzalvo.

Njegov san o igri za prvu momčad napokon se ostvario u listopadu 2002. godine, kada je nastupio u utakmici Lige prvaka protiv Bruggea u Belgiji. Van Gaalova momčad je tada pobijedila dok je Iniesta ostavio izvrstan dojam. U sjeni najvećih imena Barçe ipak je uspio zauzeti mjesto u momčadi. Iniesta je bio jedan od najvažnijih igrača Barçe u pobjedničkoj momčadi sezone 2004/05. Tada je bio jedan od najkorisnijih igrača odigravši 35 utakmica od 38 mogućih u La Ligi. Također je odigrao 8 utakmica u Ligi prvaka postigavši 2 gola.

No mjesto u prvoj momčadi potpuno je učvrstio u sezoni 2005/06. Igrajući u sredini veznog reda na poziciji Xavija, koji je tada izbivao van terena dugi period zbog ozljede, Iniesta je postao jedan od ključnih igrača Barcelone koja je u toj sezoni osvojila La Ligu i Ligu prvaka. Odigrao je 33 utakmice u Ligi te 11 u Ligi prvaka. Impresivan je bio i u nastupu za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine. Iniesta je brz, direktan te odlično čita igru. U Barçi B držao je ključnu poziciju u sredini. Van Gaal ga je stavio iza napadača, dok je kod Rijkaarda najčešće u veznom redu.

Iniesta se nastavio poboljšavati u sezoni 2006/07 te je bio jedan od najkorištenijih igrača od strane trenera Rijkaarda. Odigrao je 37 od ukupnih 38 ligaških utakmica, te je zabio 6 pogodaka, što je ujedno bio i njegov novi rekord. U sezoni 2007/08 odlučio se na broj 8 na poleđini dresa, kojeg nosi i danas. U toj sezoni je također nastavio igrati u gotovo svim utakmicama, osim zadnjih nekoliko koje je propustio zbog ozljede koljena.

U sezoni 2008/09, Iniesta je odigrao zasigurno svoju najbolju sezonu do tada. Igravši na poziciji srednjeg i bočnog veznjaka je oduševio cijeli svijet sa svojim nevjerojatnim vještinama u driblingu. Izrastao je u jednog od najvažnijih karika Barceloninog motora, te je momčad odveo u finale Lige prvaka nevjerojatnim golom u sudačkoj nadoknadi na Stamford Bridgeu protiv Chelseaja.

Ozljeda je utjecala na njegov doprinos momčadi u sezoni 2009/10, kada je već bio jedan od vodećih igrača u momčadi. Odigrao je 29 utakmica u Ligi, 9 u Ligi prvaka te 3 u Kupu Kralja. Sa Španjolskom reprezentacijom je sudjelovao na Svjetskim prvenstvima 2006. i 2010. godine, te na Europskom prvenstvu 2008. godine, kada je bio jedan od najvažnijih igrača u momčadi Luisa Aragonesa.

Bez sumnje Iniesta nikada neće zaboraviti 11. srpnja 2010. godine i njegov pobjednički pogodak u posljednjim minutama produžetka finala Svjetskog prvenstva protiv Nizozemske. Unatoč njegovoj mladosti, Iniesta je već osvojio sve titule koje je mogao osvojiti.

Brz, uspravan i inteligentan, Andrés Iniesta je čovjek prepun vrlina. Veznjak je karijeru započeo igrajući u obrani u Barceloni B, a prije toga i za mlađe momčadi u klubu. No, kako je stekao iskustvo u prvoj momčadi, tako je također prebaćen na više napadačku poziciju. Sada je na poziciji napadačkog veznjaka, a može također igrati i na poziciji klasičnog veznjaka ili na bokovima napadačkog reda.

Iniesta nije samo koristan igrač, nego i pravi profesionalac, koji je talentiran ali i skroman. Igrač iz Fuentealbille je postavio standarde koje će ostali napadački veznjaci morati pratiti. Praktičan i inteligentan, Iniesta čita igru do savršenstva te je stalna pretnja za protivničke obrane. Barcelonina osmica postaje bolja svakom godinom. Uvijek uči, njegov udarac je došao do vrha i do granice, te on može koristiti obje noge, što je pokazao sa svojim pogotkom u posljednjim trenucima utakmice protiv Chelseaja na Stamford Bridgeu 2009. godine.

Opširnije...