Mnogi smatraju da je Barcelona trenutno najbolji klub na svijetu. Neki, kao pisac ovog teksta, kažu i najbolji svih vremena. Oni igraju atraktivno, s puno dodavanja i lijepih akcija, vrlo efikasno i vrlo čisto, s malo prekršaja i grubosti, ali...
S tom slavom idu i zamjerke dežurnih kritičara Barcelone. Ima li Barcelona mane? Svakako, ali pokušajmo analizirati sljedeće listove kupusa bačene na renesansu nogometne igre.
Messi se mora dokazati u reprezentaciji, a Guardiola u drugom klubu
Messi je po učinku ali i po nagradama posljednje tri godine sasvim uvjerljivo najbolji igrač na kugli Zemaljskoj. Ako vas zanimaju brojke, lako ih je provjeriti, čovjek zabija 50-ak golova godišnje i dijeli dvadesetak asistencija. Jesu li to važni golovi i asistencije? Jesu, finala i polufinala Lige prvaka, derbiji, Realu višekratno, Arsenalu čak 4 u jednoj utakmici, hm, mislim da su bila četiri ali morat ću provjeriti s prijateljom jer gledao sam to uživo ali još uvijek ne vjerujem da su bila četiri. Ne znam šta ljudi više traže od tog momka, pa on većinu golova zabije nakon što naniže nekoliko igrača.
Zamjera mu se slaba igra u repki odnosno Svjetskom prvenstvu. Prije svega ne mislim da loše igra, posljednje utakmice pogotovo, ali prošla su vremena kada jedan igrač može potpuno preokrenuti stvar pa čak i u dobroj reprezentaciji kao Argentina. To je danas jako teško u bilo kojem momčadskom sportu, pojedinac teško može sam vući reprezentaciju (Rooney, Cristiano Ronaldo...).
Također mišljenja sam da veličina Svjetskog prvenstva definitivno nije odoljela zubu vremena. Kako? Pele se tamo možda i trebao dokazivati jer je to bila velika svjetska pozornica, ali danas, kada sve što vrijedi u nogometnom svijetu igra u Europi i natječe se u najelitnijem nogometnom natjecanju, Ligi prvaka, u kojoj Lionel Messi već tri godine dominira, ne vidim više toliku važnost Svjetskog prvenstva u mjerenju igračkih vrijednosti. Ah da, u Barceloni ima Iniestu i Xavija, istina, ali što je postigao Jordan bez Pippena ili poslije Pippena i Rodmana? I za kraj, zar on neće biti najbolji svih vremena ako bude imao samo 10 prvenstava i 5 Liga prvaka, a nijedno Svjetsko prvenstvo koje se igra jednom u 4 godine? A dobro.
No što ćemo s Guardiolom? Čovjek je u 3 godine i nešto sitno postao najtrofejniji trener u povijesti Barcelone, a ta povijest seže od 1899. godine. Dva puta je istovremeno osvojio Ligu prvaka i domaće prvenstvo. Nađite mi koliko je to trenera napravilo u ligama petice?
Ah da, ima odlične igrače, istina je i to, ali bili su Iniesta, Xavi i Messi tu i 2008. godine, zar ne? I ne samo oni, Ronaldinho, Deco i Eto'o koje je Pep potjerao iz kluba, redom klase, hm što mu je bilo? Znam, ima i reprezentativce Busquetsa, Piquea i Pedra, a od kada ste čuli za njih molim lijepo? Tko ih je stvorio dobrim igračima? Razumijem te gospodine kritičaru, imao je sreću što su oni igrački sazreli baš te 2008/09.
Čovjek se narugao Fergusonu u oba finala, totalno ga nadigravši, a o prošlosezonskim sudarima i nadigravanju Reala sa specijalnim prevoditeljem da ne govorim. Protupitanje, što je lakše trenirati Manchester United 20-ak godina ili se seliti svake dvije godine iz bogatog u još bogatiji klub? Da li uopće jednoznačan odgovor postoji?
Igraju u slaboj ligi, u Premiershipu ne bi bili toliko uspješni
Na vašu nesreću djed mi je bio lučki radnik, a ne vidoviti vrač iz Afrike pa ne mogu s pouzdanjem tvrditi kakva bi Barcelona bila u Premiershipu.
Ono što je meni zamjetno da su nadigrali prvaka Engleske Manchester United dva puta i to u finalima Lige prvaka, a igra je najveći pokazatelj koliko se netko može uspješno nositi s nekom ekipom, jer rezultat nekada može izostati ali ako dominiraš igrom i kontinuirano stvaraš prilike to je prava rijetkost. Arsenal je slično završio u međusobnim dvobojima (dva puta), stoga me sve upućuje da Barcelona ne bi imala nikakav problem šetati se i Premiershipom. Istina ima tu više jakih i bogatih ekipa nego u La ligi, ali to bi samo značilo da će međusobno pogubiti više bodova. Igra se čvršće i s puno kontakta. Da, čvršće, ali oprostite Stoke ili Wolves, ne, mislim da nemaju šanse, ni Premiership, pa ni Bundesliga.
Lako im je kad imaju Messija, Iniestu i Xavija
Pa da je prokopati podatke o velikim momčadima u svijetu kroz desetljeća uvijek ćete naći nekoliko ekstra klasa a ne jednu, posebno zadnjih dvadesetak godina. Ovo bih nadopunio s tim da Barcelone djeluje jako kao ekipa, dakle svi su bitni, jer ima tu još klasa: Busquets, Villa, Pedro, Pique, Alves... A više ih je Barcelona stvorila nego što su kupljeni iz druge momčadi.
Kao što je rekao Pep, sustav stvara klasne igrače. Iz te timske Barcelonine igre se stvara sinergija, zbog toga često propadaju pokušaji da se s nekom velikom uigranom ekipom kao Manchester ili Barcelona nosi skupa nogometna igračka nekih ruskih metalurga koji kupe momčad i u nju natiskuju zvijezde. Pa ne ide to više tek tako.
Paralela, madridski Galacticosi nisu ni blizu bili toliko uspješni kao ova Barcelona. Imaju Ligu prvaka, istina, ali pogledajte koji su bili u prvenstvu te godine. Hvala.
Imaju podršku sudaca i glume na terenu
Gospodin Pep ne voli pričati puno o sucima, pa bi bilo pametno da i ja ne pričam.
Ali eto, recimo da sad moram, vrlo kratko. Naime kad je netko dominantan postoji potreba da puk traži nepošten razlog toj njihovoj uvjerljivosti pa se spominju i suci, ali parcijalno gledati na stvar nije u redu, zar ne? Čuvena utakmica s Chelseajom ima sudačkih grešaka, na štetu Chelseaja ali i Barcelone (crveni karton Abidala), uostalom zašto svi zaboravljaju prvu utakmicu?
Nadalje Van Persijev drugi žuti, ma ne bih ga ni ja dodijelio da se razumijemo, ali molim lijepo čist gol u prvoj utakmici, što ćemo s tim? Je li to uopće u istom rangu, čist gol i drugi žuti karton? I polufinale s Interom ima svojih repova na štetu Barcelone, ali ne bih o tome, urednik će se žaliti na duljinu članka, hehe. Nekad ode na jednu stranu nekad na drugu, to je tako. Tek toliko da se provjeri tko je najčistija momčad po prekršajima i kartonima u Ligi prvaka i u La ligi, naravno Barcelona. Nadalje,koliko im se sudi penala u usporedbi s Realom? Mnogo manje. Pričajmo igrom, suci su tu da griješe, po prilici minimalno.
Što se glume tiče, nakon 70-ak odgledanih utakmica Barcelone zadnje dvije sezone, odgovorno tvrdim da se igrači Barcelone jako malo izležavaju, Messi često nastavlja i nakon par prekršaja. Istina je da su Alves i Busquets nekada teatralni, čak i Mascherano u zadnje vrijeme i to nikako ne volim, ali generalno jako malo, jako malo je toga. Nije to Barcelonin stil. Još da dodam, tek su možda ove godine u utakmicama Lige prvaka protiv Reala pribjegli nešto većoj glumi, valjda isprovocirani nakon masakra od strane Realovih igrača u Kup utakmici. Ali ne, čak ni tada to ne opravdavam.
Ne bih o jalovim dodavanjima, ne bih o sreći, ne bih o „da je...“ sindromu , jednostavno za mene su dokazali tko su i što su. Nešto najbliže definiciji izvanrednih sportaša u najpopularnijem sportu na svijetu, što mislim da svi dobri ljubitelji i poznavatelji nogometa, bez obzira na klupske boje, itekako dobro znaju. Druga je stvar da li će to priznati ili ne.
0 komentari:
Objavi komentar