Sedam godina nakon što je napustio tadašnjeg finalista Lige prvaka AS Monaco da bi se pridružio FC Barceloni Franka Rijkaarda, bivši francuski reprezentativac Ludovic Giuly vraća se u Kneževinu Monako u pokušaju da pomogne svom nekadašnjem klubu da se vrati u Ligue 1. Nakon što je ga Paris Saint-Germain pustio bez odštete, 35-godišnji krilni igrač odlučio je vratiti se u AS Monaco, čiji bi dres trebao nositi naredne dvije godine. Očito, njegova želja nije samo da crveno-bijelima pomogne da se vrate u prvu francusku ligu, nego da s njima odigra i još jednu sezonu u elitnom društvu, nakon čega bi se povukao u mirovinu.
Putem klupske web stranice Ludovic je objasnio zašto se vraća u klub čiji je dres nosio od 1998. do 2004. godine:
"Nisam mogao mirno gledati u kakvoj se situaciji klub našao. Stoga ću sve svoje znanje, snagu i iskustvo uložiti u nastojanjima da se klub vrati u Ligue 1, čime bih na najbolji način opravdao povjerenje klupske uprave."
Giuly je inače bio kapetan sjajne ekipe Monaca za koju su između ostalog igrali Fernando Morientes, Jérôme Rothen, Dado Pršo, Emmanuel Adebayor, Shabani Nonda, Patrice Evra i Édouard Cissé. U finalu Lige prvaka 2004. godine poraženi su od Porta s visokih 3-0. Najbolji igrač finala bio je Giulyjev budući suigrač u Barceloni Deco.
Giuly je za Barcelonu potpisao u ljeto 2004. godine u transferu koji je iznosio 7 milijuna eura i prvobitno je potpisao trogodišnji ugovor s Barçom koju je predsjednik Joan Laporta želio nakon nekoliko godina duboke krize vratiti tamo gdje joj je i mjesto - u vrhu klupskog nogometa Europe i svijeta! Navijači u Kataloniji su ga zavoljeli i prije toga, jer je na putu Monaca do finala sa dva gola u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka potopio Real Madrid. Već prva sezona u Blaugrani za Giulyja je bila sjajna. Štoviše, u svojim dvjema prvim utakmicama u La Ligi uspijevao je pogoditi mrežu protivnika. Do kraja sezone, klub je osvojio titulu prvaka Španjolske nakon šestogodišnjeg posta, a Ludovic je sa 11 golova u 36 utakmica bio drugi strijelac kluba u prvenstvu. Njima je dodao i jedan gol u šest nastupa u ligi prvaka.
Sljedeće sezone nije bio toliko efikasan (5 golova u La Ligi u 29 utakmica + 1 u Ligi prvaka, jedan ali zlata vrijedan!), ali je svojom igrom koja je uvijek bila podređena klupskom uspjehu, Barceloni pomogao da dođe do dvostruke krune: titule u La Ligi i pobjede u Ligi prvaka. Upravo je u pohodu na osvajanje najelitnijeg europskog takmičenja Giuly imao ključnu ulogu jer je njegov fantastični pogodak u polufinalu protiv AC Milana na San Siru bio detalj koji je odlučio dvomeč i Barçi donio finale protiv Arsenala. Njegovu sjajnu suradnju sa Ronaldinhom koja rezultirala rijetko viđenim golom iz voleja, ali i slanjem na travu Milanovih Gennara Gattusa i Kakhe Kaladzea, možete pogledati OVDJE. Zadoljstvo više mu je donijelo i izbacivanje Mourinhovog Chelseaja u osmini finala, čime je Portugalcu naplatio dug iz 2004. godine sa Schalke Arene (spomenuti poraz od Porta u kom su Portugalci Mourinhovskom taktikom kontranapada zabili tri gola u utakmici u kojoj su imali svega četiri šuta na gol, op. a.). Nažalost, sudbina je htjela da njegova uloga u Barçi te godine ne bude i veća, jer je upravo njemu poništen gol u finalu protiv Arsenala nakon Lehmannovog prekršaja nad Eto'om. Da je gol priznat, vjerovatno bismo se kao junaka sa Stade de Francea danas prisjećali Giulyja, a ne stijelca pobjedničkog gola Juliana Bellettija ili dvostrukog asistenta Henrika Larssona.
Nakon toga je klub iskoristio opciju da mu ugovor produži za još jednu godinu, ali je Ludovic u Barceloni ostao samo još jednu sezonu, onu treću koja je bila i predviđena prvobitnim sporazumom. Bila je to sezona u kojoj je Rijkaardova ekipa ostala praznih ruku nakon što je dosegnula vrh europskog nogometa. I za Ludovica je na osobnom planu to bila najslabija od tri sezone (tri gola u La Ligi i 2 gola u Ligi prvaka). Te godine dosta su ga mučile ozlijede butnog mišića koje su za igrača čija se igra zasniva na brzini predstavljale veliki hendikep. Ujedno je to bila sezona u kojoj je započeo uspon Lea Messija i bilo je jasno da bi narednih godina Giuly morao prepustiti mjesto prvotimca mladom Argentincu.
Njegova sljedeća stanica bila je Roma, kojoj je prodat uz odštetu od 3,2 milijuna eura. Talijansku prijestolnicu je nakon samo jedne sezone zamijenio francuskom i dresom Paris Saint-Germaina, gdje je igrao do kraja prošle sezone. Istinskom profesionalcu koji je uvijek izgarao na terenu bez obzira čiji je dres nosio, uključujući i Barçin, možemo samo poželjeti da njegova posljednja etapa u igračkoj karijeri donese ostvarenje ciljeva koje je pred sebe postavio!
0 komentari:
Objavi komentar