KOLUMNA: S Cescom do novog "totalnog nogometa"?

Arrigo Sacchi, trofejni trener koji je s Milanom dvaput bio europski prvak, jednom je rekao kako je sljedeći korak u evoluciji nogometa pretvaranje cijelog terena u povećano područje sredine igrališta. Ekipe sposobne za tako nešto, tada bi imale igrače koji bi kvalitetno pokrivali vlastite pozicije, ali bi, istodobno, zatvarali prazan prostor i unutar svojih područja izmjenjivali dodavanja poput vrhunskih veznjaka i, uz to, imali i inteligentne kretnje bez lopte.

Prema Sacchiju, ako u ekipi postoji klasični playmaker, kao što je to bio Zinedine Zidane, automatski postoji potreba i za čistom suprotnošću, npr. Makeleleom. S druge strane, ako igrači imaju univerzalne kvalitete, puno su manje ovisni o pojedinom tipu igrača i bolje funkcioniraju kao zajednica. Nizozemski model „totalnog nogometa“ koji su proslavili Rinus Michels kao vođa s klupe i Johan Cruyff kao vođa na terenu, demonstrirao je kako je moguće konstantnom promjenom pozicija svejedno zadržati visok pritisak u fazi napada, ali i potpunog pokrivanja praznih prostora u fazi obrane.

Igrači koje na raspolaganju ima Pep Guardiola, njihova posvećenost savršenstvu i količina rada koju nema nijedna druga ekipa, ima potencijal za ostvarivanje Sacchijevih vizija nogometne budućnosti. Dodatkom Cesca Fábregasa u tu homogenu cjelinu, evolucija bi stvarno mogla početi. S Cescom u sastavu, Barcelona stvarno može zaigrati s ekipom „veznjaka,“ odnosno, spojiti obranu, veznu liniju i napad u cjelinu kakva još nije viđena.

Carles Puyol je, nažalost, u posljednjim godinama karijere i netko će ga morati zamijeniti u početnoj postavi Barcelone. Postavlja se naizgled apsurdno pitanje – može li to biti Cesc Fábregas?! Samim time, može li Cesc funkcionirati s Xavijem, Iniestom i Busquetsom u – isto vrijeme?!

Tada bi Barcelonina formacija mogla izgledati ovako: Valdés na vratima, ispred njega Dani Alves, Pique, Busquets i Adriano, u veznoj liniji Cesc, Xavi i Iniesta, a u napadu Alexis, Messi i Villa. Uz, jasno, brojne kvalitetne igrače koji nisu navedeni u ovoj jedanaestorici, a svakako bi za nju konkurirali, poput Thiaga, Mascherana ili Pedra.

Dani Alves i Lionel Messi su već ionako redefinirali zahtjeve pozicije koje nominalno okupiraju. Cesc bi razvoj mogao povući još dalje. Guardiolino često postavljanje zadnjeg veznog na mjesto stopera je uzrokovalo brojne žučne rasprave, no, to mu je dosad donijelo samo odlične rezultate, počevši od postavljanja Yaye Tourea na to mjesto u završnim susretima pobjedničkog pohoda u Ligi prvaka do 2009., pa do Busquetsa i Mascherana u prošloj sezoni.

Kako bi Barcelona mogla izgledati kad bi Fabregas zamijenio Puyola

 

VRATAR

Victor Valdes

DESNI BEK	SREDIŠNJI BEK	SREDIŠNJI BEK	LIJEVI BEK
Dani Alves	Sergio Busquets	Gerard Pique	Adriano

SREDIŠNJI VEZNJAK	SREDIŠNJI VEZNJAK	SREDIŠNJI VEZNJAK
Cesc Fabregas	Xavi	Andres Iniesta

DESNI NAPADAČ	SREDIŠNJI NAPADAČ	LIJEVI NAPADAČ
Alexis Sanchez	Leo Messi	David Villa

Upravo bi takvo shvaćanje pozicije centralnog braniča, ako se u obzir uzmu i izvanredne kvalitete koje u igri s loptom posjeduje Gerard Pique, mogla u sustav ubaciti jednog dodavača, „čuvara“ lopte, playmakera više, bez da obrana pati.

Fábregas  bi u prvoj jedanaestorici mogao zauzeti poziciju Busquetsa ili Mascherana, dok bi jedan od njih mogao trajno biti premješten na mjesto stopera. Uz 70 posto posjeda lopte po utakmici, sitni nedostaci koje ta dvojica imaju u obrambenom aspektu, poput visine Mascherana, bili bi u potpunosti zasjenjeni njihovim doprinosom u ofenzivnom dijelu igre.

Specijalisti za određene pozicije u zadnje vrijeme nemaju mjesto u Barçi. Caceres, Henrique i Milito ovog su ljeta već usmjereni prema izlaznim vratima, dok se prethodne sezone isto dogodilo s Dmitrom Čigrinskim i Zlatanom Ibrahimovićem. Potonji posjeduje vrhunske nogometne kvalitete i jedan je od najboljih napadača svijeta, ali se ne uklapa u Barceloninu filozofiju nogometa. Ni on ni Ukrajinac nisu imali sekundarnu funkciju. Obrana ili napad i – to je to. Guardiola takve igrače ne vidi u „svojoj“ Barceloni, Barceloni u kojoj se nakon gubitka lopte, ista munjevitom brzinom ponovno osvaja, a svaki igrač može imati ulogu Playmakera.

Ove će sezone iznimke u tome biti Puyol i Abidal. Možda je već prošlosezonsko dovođenje Adriana bilo prvi korak u implementaciji karakteristika vezne linije u obranu. Villa, po vokaciji centarfor, već je prošle sezone gotovo konstantno prijetio s krila te se i on u nekim aspektima može shvatiti veznjakom, barem po utjecaju u samom razvoju akcija.

Cesc nije došao kako bi zamijenio Xavija, ta će „čast,“ ali i breme, jednog dana pasti na Thiaga. On je, smatraju pobornici Sacchijeve filozofije, došao u prvoj jedanaestorici zamijeniti Puyola i biti ključni dodatak stvaranju novog tima koji će igrati totalni nogomet, kao poboljšanu verziju nizozemske reprezentacije i Ajaxa od prije 40 godina.

Najbolja ekipa svijeta u sinkroniziranoj, fluidnoj igri, uz korištenje cijelog terena kao vlastitog poligona za stvaranje akcija. Visoko postavljena zadnja linija, brzo vraćanje izgubljenih lopti... Složeno je, zvuči gotovo nemoguće, no, ako to ijedna momčad na ovoj planeti može, onda je to upravo Pepova Barça.

Posted in: kolumna