Cruyff i Guardiola: učitelj i učenik

Imaju po deset trofeja

Nizozemska igračka i trenerska legenda Johan Cruyff 16. prosinca 1990. godine je prvi put u sastav Barcelone uvrstio mladića po imenu Josep Guardiola. Bilo je to točno jedan mjesec i dva dana prije Guardiolinog 20. rođendana. Niko tada nije mogao ni zamisliti da će taj mladić postati igračka legenda kluba osvojivši 16 titula u 11 sezona u timu. Šest godina nakon što je napustio Barçu otišavši u AS Romu, vratio se u svoj najdraži klub na mjesto trenera Barcelone B, koju je iz Tercera División (četvrta španjolska liga) uveo u Segundu B (treća španjolska liga). Već u ljeto 2008. godine naslijedio je uspješnog Franka Rijkaarda na mjestu trenera prve ekipe, nakon što je nizozemski trener ubilježio dvije slabe sezone poslije osvojene La Lige 2005. godine i dvostruke krune u vidu La Lige i Lige prvaka 2006. godine. 

Kada je Pep stigao na mjesto glavnog trenera FC Barcelone, mnogi su odmahivali glavom. I ne samo to. Javno su kritizirali tadašnjeg predsjednika Barcelone Joana Laportu što na klupu nije doveo neko zvučnije i iskusnije trenersko ime. Predsjednik se tada nalazio u durgim, većim problemima, jer je nedostajalo samo 6% glasova članova kluba da mu bude izglasano nepovjerenje zbog čega bi naprasno nakon dvije godine svog drugog mandata morao napustiti fotelju klupskog predsjednika. Sreća je da se to nije dogodilo, jer novi predsjednik bi vjerovatno doista potražio neko zvučnije i iskusnije trenersko ime. Znajući da je njegov položaj u klubu težak (protiv njega je glasalo skoro 61% članova, a neophodno je bilo 66,7% glasova za njegov opoziv), predsjednik Laporta je znao da mu treba radikalan potez da bi se iščupao iz neugodne situacije. Za trenera je doveo Pepa, rekli bismo skoro pa potpuno neiskusnog kao trenera, izuzimajući njegovo jednogodišnje niželigaško iskustvo, ali istovremeno čovjeka koji zna kako narodne mase Katalonije razmišljaju i koji na kraju krajeva u narodu uživa veliku popularnost kao nekadašnji kapiten ekipe. 

Pa iako je u njega imao bezgranično povjerenje, sumnjamo da je i Laporta mislio da će od tog trenutka do danas Barçu odvesti do deset titula u svega tri godine - deset od trinaest mogućih! Njegov uspjeh, ali i sam stil kojim Guardiola vodi ekipu, osmišljava taktiku, atraktivan pristup igri i konačno osvojeni trofeji, učinili su ga uzorom za druge trenere. Osvojivši drugu Ligu prvaka u svega tri godine u finalu na Wembleyu protiv Manchester Uniteda, Guardiola je podigao deseti put trofej kao trener. Simbolika tog broja ne leži samo u tome što se radi o lijepom, okruglom, dvocifrenom broju, nego nadasve u tome što je svojim desetim trofejem sustigao svog mentora, Johana Cruyffa, čovjeka kojeg je poput Laporte i sam pitao za mišljenje i savjet nebrojeno puta, uključujući i ove posljednje godine kada se već izgradio kao veliki i veoma uspješni trener.

Johan i Pep su tako trenutno izjednačeni kao najtrofejniji treneri Barcelone svih vremena. Imajući u vidu sastav na koji može da računa, kao i dominaciju u odnosu na konkurenciju u protekle godine, moralo bi se dogoditi nešto veoma loše da Pep svog učitelja ne nadmaši u ovoj sezoni koja službeno počinje Superkupom Španjolske u nedjelju. U slučaju da narednog četvrtka oko jedan sat (jer uzvratna utakmica Superkupa Španjolske počinje u srijedu u 23:00h) Pepova ekipa izađe kao pobjednik u dvomeču sa madridskim Realom, bit će to veoma poseban trenutak za Pepa. Ne zato što će još jednom nadvisiti lajavog trenera madridskog kluba, nego što će postati usamljen u poretku najtrofejnijih trenera FC Barcelone ikada, po tome što će barem po broju trofeja nadvisiti svog mentora. Čak i da se to ne dogodi u srijedu, Pep će ove sezone imati prilika i na pretek: Superkup Europe krajem mjeseca protiv Porta, FIFA-ino Klupsko svjetsko prvenstvo u Japanu u prosincu, ili osvajanjem jednog, dva ili sva tri trofeja na proljeće - Copa del Rey, La Liga i Liga prvaka!

Cruyff, koji je svoj prvi trofej osvojio u Bernu 1989. godine pobjedom nad Sampdorijom u finalu Kupa pobjednika kupova sa 2-0 (strijelci Salinas i Rekarte), još uvijek ima više osvojenih La Liga od svog učenika - četiri, i to sve četiri u nizu, što je zapravo za Blaugranu najduži niz titula u španjolskom prvenstvu. Za sada. Njegov Dream Team za kojeg je tada igrao i sam Pep tako je postavio letvicu veoma visoko za sadašnju ekipu. Međutim i njoj je ostala samo jedna Primera, ona koja se igra ove sezone, da učenik i tu dostigne svog učitelja. Već sada, Pepova Barça ima jednu Ligu prvaka više nego Johanova (dvije naspram jedne), dok su u sveukupnim europskim trofejima njih dvojica poravnati (3-3). Pep već ima i jedan trofej koji bez njega na klupi Barcelona nije nikad osvojila, čak ni s Cruyffom na klupi - titulu klupskog svjestkog prvaka!

Iako je neminovno da će izgubiti ovaj svojevrsni klupski rekord, Johan Cruyff sigurno neće biti nesretan i zavidan. Štoviše, vjerujem da će on biti podjednako sretan kao i Pep, ukoliko je to ikako bude moguće. Jer u deset trofeja koje je Barça osvojila u posljednje tri godine Cruyff je itekako ugradio i sebe. Među njegovim zaslugama za posljednje uspjehe Barçe dvije su posebno važne: 1. Stil igre Guardioline ekipe je nastavak filozofije koju je propagirao Cruyff, razlika je u tome što je sukladno evoluciji nogometa Pep u nju unio neke novine i 2. Temelj uspjeha Guardioline ekipe počiva u La Masiji, Barçinoj omladinskoj školi, iz koje dolaze skoro pa svi glavni "krivci" za ove uspjehe Barcelone na terenu, a sama La Masija kao omladinska škola nogometa formirana je upravo prema ideji i uputama Johana Cruyffa! 

Kako stoje ostali?

U cijeloj 111 godina dugoj povijesti  kluba samo su dvojica trenera blizu Cruyffa i Guardiole po broju osvojenih trofeja: Englez Jack Greenwell i Slovak Ferdinand Daučík. Obojica su osvojila po osam trofeja. Greenwell je Barcelonu trenirao u dva navrata (1917.-1924. i 1931.-1933.) i osvojio je dva Kupa Španjolske i šest prvenstava Katalonije (španjolska liga je nastala tek 1928. godine), dok je Daučík (trener od 1950. do 1954.) osvojio dvije La Lige, tri Kupa Španjolske, dva Kupa Eve Duarte (današnji Superkup Španjolske) i jednu Copa Latina (svojevrsna mini-liga prvaka u kojoj su igrale najbolje ekipe Italije, Francuske, Portugala i Španjolske). Po uspješnosti, nakon njih se izdvajaju Argentinac Helenio Herrera (od 1958. do 1960.), čak pet trofeja: dvije La Lige, dva Kupa Španjolske i Kup sajamskih gradova - preteča nekadašnjeg Kupa UEFA, a današnje Europske Lige i Nizozemac Frank Rijkaard (2003. - 2008.) osvojio dvije La Lige, jednu Ligu prvaka i dva Superkupa Španjolske. 

Posted in: